Istraživačke priče

Mutne vode u ul. Žrtava domovinskog rata

Kada je 2008. godine Vlada Unsko-sanskog kantona općini Cazin odobrila grant sredstva u iznosu od 300 hiljada maraka za izgradnju trotoara i rasvjete u ulici Žrtava domovinskog rata, cazinsko vlast imala je drugačije zamisli o utrošku namjenskih sredstava. Radne mašine u ovu ulicu nisu ušle do 2011. godine, kada je počela realizacija projekta kojeg je gradska uprava kasnije u svojim službenim biltenima predstavila kao zajednički projekt općine Cazin, USAID-a, Švedske agencije za međunarodnu suradnju i razvoj (SIDA) i ambasade Kraljevine Holandije u BiH. A upravo je holandski ambasador zajedno sa, tada načelnikom Ogreševićem, presjekao vrpcu čime je ozvaničen završetak radova, a, ispostaviće se kasnije, i uspješne prevare lokalne vlasti koja je za projekt vrijedan 269 hiljada maraka inkasirala ukupno 425 hiljada maraka namjenskih sredstava…

Zašto se voda nakuplja na trotoaru?” – upitao je Nermina Ogreševića holandski ambasador Sweder Van Voorst tot Voorst, vidno uznemiren što se novac kojeg je njegova ambasada uložila u ovaj projekt nije iskoristio u kvalitetan rad. “Popravit ćemo“, odgovorio mu je Ogrešević a potom ga pozvao da zajedno presjeku vrpcu i službeno ozvaniče i proslave završetak projekta izgradnje trotoara i postavljanja rasvjete u ovoj ulici. A razloga za slavlje Ogrešević je imao, pogotovo zbog činjenice da je grad Cazin za ovaj projekt – koji je na kraju koštao 269 hiljada maraka, od svih donatora prikupio ukupno 425 hiljada maraka. To bi moglo predstavljati klasičan slučaj korupcije, obzirom da lokalna vlast do današnjeg dana nikome nije pravdala višak sredstava. Uzmemo li u obzir da su USAID, SIDA i ambasada Kraljevine Holandije za ovaj projekt izdvojile 125 hiljada maraka, dolazi se do podatka kako je Vlada Unsko-sanskog kantona na ime istog isplatila čak 156 hiljada maraka više od stvarne vrijednosti.

Zbog toga, tvrde u opoziciji, slučaj “ul. Žrtava domovinskog rata” mogao bi predstavljati pravi primjer korupcije i nezakonitog, odnosno nenamjenskog trošenja sredstava. Razlog je taj što se do današnjeg dana još uvijek nije utvrdilo gdje je nestao, odnosno u što se potrošio ostatak novca (156 hiljada), jer lokalna vlast u gradu Cazinu do 2018. godine nije podnijela jasan financijski izvještaj Vladi USK. “Vlada Unsko-sanskog kantona je 2008. godine kroz redovne grantove općini Cazin isplatila ukupno 300 hiljada maraka namjenskih sredstava za projekt izgradnje trotoara i rasvjete u ulici Žrtava domovinskog rata, i s tim sredstva općina je raspolagala do dana završetka projekta”, tvrde iz Vlade te dodaju kako općina Cazin još nije podnijela nikakav izvještaj o utrošku sredstava: “Do današnjeg dana naše resorno Ministarstvo nije dobilo nikakav izvještaj o utrošku tih sredstava, niti je grad Cazin dosad podnio službeni zahtjev za prenamjenu tih sredstava.

Iz opozicije, pak, tvrde kako ni u izvještajima o usvojenim i realiziranim budžetima općine Cazin nije ni u jednom trenutku jasno navedena stavka po kojoj se ova sredstva prenose u narednu godinu, zbog čega su izrazili najveću sumnju kako je ovaj novac ipak nenamjenski utrošen u političke svrhe. “Nigdje u izvještaju nije navedeno gdje je ostatak novca, zbog čega smo u mjesecu junu 2011. godine  podnijeli krivičnu prijavu protiv lokalne vlasti. Tada je OKP obavio istražne radnje i ispitivanje svjedoka, nakon čega je slučaj predat Kantonalnom tužilaštvu na razmatranje. Postoji još hrpa takvih slučajeva“, kaže nam član opozicione stranke aludirajući kako je Tužilaštvu ostalo nijemo na brojne krivične prijave podnesene zbog malverzacija pri realizaciji projekata financiranih sa viših nivoa vlasti.

Iz grada Cazina nisu se htjeli očitovati oko ovog slučaja, ali opozicija dodaje kako ovo nije jedinstven projekt po kojem je općina Cazin izigrala povjerenje viših nivoa vlasti…

MZ Pjanići – projekt izgradnje trotoara i rasvjete

2009. godine Vlada Unsko-sanskog kantona je općini Cazin prebacila dodatnih 170 hiljada maraka za sličan projekt. Radi se o izgradnji trotoara i rasvjete u mjestu Pjanići. Taj projekt nije realiziran sve do 2011. godine, kada ga je pod svoju nadležnost preuzela Direkcija regionalnih cesta Unsko-sanskog kantona, koja ga je u potpunosti financirala iz vlastitih sredstava. Na taj način općina Cazin je stekla protupravnu novčanu korist, obzirom da ni ovaj novac nije vraćen Vladi USK, niti je podnesen zahtjev za njegovu prenamjenu.

A malverzacija je bilo još. Kao u slučaju asfaltiranja putnog pravca u Mjesnoj zajednici Krivaja za koji se sa višeg nivoa izdvojilo preko 100 hiljada maraka. Novac je na kraju utrošen namjenski, ali je općina Cazin tender cijepala na tri LOT-a, od kojih je svaki pripao poslovnom partneru Javnog preduzeća “Čistoća” – firmi Burgstaller iz Bosanske Krupe, koja je na kraju završila u stečaju i likvidaciji. A kada su tenderi u pitanju, nije sve bilo čisto ni u slučaju asfaltiranja putnog pravca u MZ Semanići. Na tom tenderu pobijedila je firma “Rad Cazin” koja je tad bila u blokadi, a kojoj je na kraju novac isplaćen u kešu, tvrde iz opozicije i navode kako su i za ove slučajeve podnijeli krivične prijave Tužilaštvu koje do današnjeg dana nije reagiralo.

A da li su loše urađeni radovi iz 2011. godine u ulici Žrtava domovinskog rata zaista popravljeni, manje je bitno, pogotovo zbog činjenice da su nam iz USAID-a i ambasade Kraljevine Holandije potvrdili kako su izdvojili navedena sredstva, ali da nisu znali kako je grad Cazin za isti projekt ranije već osigurao i više nego dovoljno sredstava.

Čini se kako je i njihovo povjerenje izigrano…

Oznake