Istraživačke priče

Cazinska centralizacija: Medžlis i A-SDA preuzimaju kontrolu nad milionima maraka

Bujrum, sjedite slobodno, gdje vam je najlakše“, dočekuje nas toplim riječima ugodni domaćin, jedan od sedam prisutnih članova brojnih džemata koji ne prihvataju centralizaciju kakvu već dugo vremena u Cazinu nameću glavni imam ove vjerske institucije – Said Mujakić i njegovi poslušnici. „Ovo se mora pokazati javnosti, inače će doći do nove autonomije i raskola među vjernicima“, ubacuje se odmah jedan od gostiju koji je prevalio dug put kako bi dao svoje mišljenje o gorućem problemu koji rastura cazinske džemate, a zbog kojeg su mnogi nepodobni izbačeni iz džematskih odbora. I sve to po volji, kako kažu naši sagovornici, ljudi bliskih vladajućoj strukturi u gradu Cazinu…

Petak je. Mnogi vjernici u džematu Ponjevići željno iščekuju džumu namaz. Međutim, imam nije tu, a vrata džamije su zatvorena za sve vjernike. Imam više nije tu. „Nepodobni smo“ – kažu nam iz tog džemata, aludirajući na to kako su jedni od mnogobrojnih vjernika širom grada Cazina koji nisu pristali na ucjene i omalovažavanja koja im serviraju iz vrha Medžlisa Islamske zajednice. Razlog je, ni manje ni više, nego centralizacija.  „Naš prijašnji imam je prebačen u drugi džemat, a sa sobom je ponio ključeve od džematske kuće da bi, kako kaže, iste predao Medžlisu. Pokušavali smo pronaći drugog imama kako bismo klanjali džumu namaz i dobili smo obećanje od Ahmeda ef. Ćuprija da će on predvoditi namaz“, dodaje jedan od ljutih i razočaranih vjernika koji je na pogrešan način spoznao moć glavnog imama cazinskog Medžlisa – Saida ef. Mujakića. Samo jedan razgovor ovog imama sa Saidom Mujakićem spriječio ga je da u džematu Ponjevići vodi namaz. Barem tako tvrde vjernici, koji su se usprotivili načinu sprovođenja centralizacije u gradu Cazinu, jer nisu pristali na pljačku i prikupljanje miliona kojima bi upravljali Mujakić i njegovi podobnici. „Mi nismo protiv centralizacije, to treba da bude jasno. Mi smo za jačanje Islamske zajednice u svakom pogledu“, kažu nam vjernici te dodaju: „Ono što Said Mujakić sprovodi u našem Medžlisu je centralizacija skrojena raznim aktima kojima se omogućuju pljačkanje i ucjenjivanje džematlija. Oni koji ne pristanu na takav vid centralizacije, gube mogućnost učestvovanja u bilo kakvim izbornim procesima unutar Islamske zajednice.

Što je tačno i to nalažu pravila koja je donio Izvršni odbor Medžlisa. Ali na pravilnik ćemo se vratiti malo kasnije. Zasad ćemo se zadržati na centralizaciji, isprva na onoj koju je predložio Rijaset Islamske zajednice. Cilj takve centralizacije zapravo je je prikupljanje svih sredstava od vazifa i članarina u jedinstvenu – centralnu blagajnu lokalnog Medžlisa. Time bi se, tvrde u Rijasetu IZ, omogućilo da se sve tekuće obaveze koje ima medžlis, po bilo kom osnovu, plaćaju na vrijeme i bez gomilanja dugova. U praksi bi to značilo da bi svi imami u 47 cazinskih džemata plaću primali pravovremeno, odnosno u isto vrijeme. Takvo nešto bi se sprovodilo i u Cazinu, ali sa malo većim financijskim izmjenama u blagajni lokalnog Medžlisa koji bi uvođenjem centralizacije godišnje inkasirao i do 3 miliona maraka. Čudno je to, obzirom da su troškovi svih džemata približni svoti od milion maraka, čime se dolazi do zaključka da povećanje vazifa u većini cazinskih džemata dovodi do samo jednog – nagomilavanja novca. I tu se vraćamo na pravilnik.

Naime, Izvršni odbor cazinskog Medžlisa u decembru 2016. godine uveo je vlastiti Pravilnik o članstvu i članarini u MIZ Cazin. U navedenom Pravilniku, tvrde vjernici, uvedeni su akti koji otkrivaju pravu pozadinu borbe Saida Mujakića za sprovođenjem centralizacije..

Sav novac ide u kasu Medžlisa, a sa viškom Izvršni odbor može raspolagati kako poželi

Da novac ide u kasu Medžlisa, nije nimalo sporno cazinskim vjernicima. Ono čega se oni plaše, jeste način na koji će se upravljati milionima njihovih maraka. Za početak, kažu nam, sporno je najviše to što je Izvršni odbor taj koji odlučuje u ime svih džematskih odbora o visini godišnje članarine. Tako, primjera radi, u pojedinim džematima za plaće imama i druge troškove potrebno je oko 20 hiljada maraka. Centralizacijom „a la Mujakić“, oni će narednih godina u kasu Medžlisa morati unositi 50 hiljada maraka više nego ranije (op.a. oko 70 hiljada maraka). Pravilnik Medžlisa, između ostalog, nalaže kako vazifu svako domaćinstvo ubuduće plaća po muškom članu porodice. Tako, primjera radi, ukoliko u jednom domaćinstvu žive tri muška člana, svaki od njih bi ponaosob Medžlisu trebao plaćati 5 maraka mjesečno, ili svi zajedno 180 maraka godišnje.

Vjera je, kažu nam džematlije, postala poligon za prikupljanje miliona, a oni koji ne pristaju na takvo nešto, gube sva demokratska prava. Jer oni koji se ne upišu u evidenciju članova i koji odbiju ovu ozakonjenu pljačku, gube pravo učestvovanja u svim izbornim procesima.

Ali, kako kažu vjernici, najveći problem je taj što se u Pravilniku, tačnije u članu 25., omogućuje Izvršnom odboru da viškom novca u blagajni raspolaže onako kako se njima prohtije. A viška u kasi će biti. Prema proračunima ekonomista, možda i više od milion i po maraka. Ipak, bivši predsjednik Medžlisa u Cazinu – Mirsad Topčagić, inače federalni zastupnik ispred A-SDA, svojevremeno je, pomalo nevješto, pokušavao prikriti navedeni član Pravilnika o naplati članarina. „Sredstva iz članarine se ne mogu koristiti u druge svrhe osim za plaćanje imama i doprinosa“, kazao je Topčagić novinarki, iako je ispred nje stajao navedeni Pravilnik. Nije jasno zašto je Topčagić svjesno lagao o ovome, iako je dugo vremena tvrdio da u ovakvom načinu centralizacije nema ništa sporno.

A vjernicima je sporno i to na koji je način Pravilnik uopće usvojen. Alaga Keranović, iz džemata Gornja Koprivna, tvrdi da je na sastanku Skupštine Medžlisa IZ jasno upitao Topčagića i glavnog imama Saida Mujakića ko je izradio predstavljeni pravilnik. „Lično od njih sam dobio odgovor da su Pravilnik uradili Izvršni odbor, Said Mujakić i 47 imama. Taj pravilnik su „sastavili“ na dva sastanka. Ali, mene je zanimalo zašto u proces izrade Pravilnika nisu uključeni džematski odbori. Odgovorili su mi da mi nismo potrebni“, kaže Keranović i dodaje: „Mi smo ti koji se brinu o njihovim i plaćama imama. Mi smo osnivači Medžlisa i mi smo ti koji su unijeli kapital da se izgrade džamije, džematske kuće i podignu svi cazinski džemati. Kako to da mi nismo potrebni?“. Da se nizašto nisu pitali, potvrdili su nam i brojni drugi članovi svih džemata u gradu Cazinu. Smatraju kako je Pravilnik donesen po potrebama i željama glavnog imama, Izvršnog odbora kojeg je preuzela A-SDA, ali i njihovih podobnih imama, koji ne smiju ići protivno željama svog šefa efendije Mujakića.

2011. godine nam je Rijaset IZ prezentovao plan centralizacije koji mi prihvatamo. Jedino sporno u tom planu bila je odluka da se vazifa plaća na mjesečnom nivou. Mi smo tražili da članarinu, ipak, platimo jednom godišnje“, kaže nam Keranović. A u Rijasetovom planu jasno se navodi kako džematski odbori, zajedno sa džematlijama, odlučuju o visini vazife, o visine plate imama, brinu o vakufu i vakufskim objektima. I to je ono što je odbio autonomni Medžlis u Cazinu, koji je donio sasvim suprotne akte od ovih gore navedenih.

Medžlis u Cazinu se ponaša kao javna institucija. U pristupnicama koje su nam dali, zahtjevaju da popunimo podatke poput matičnih brojeva, broja članova porodica, čak i podatke o zaposlenju“, dodaje nam jedan džematlija, koji tvrdi kako takav način prikupljanja podataka ima za svrhu samo jedno – odrediti visinu iznosa kojeg će se oteti iz džepova vjernika.

Prikupljanjem ovakvih podataka, stvorili bi bazu na osnovu koje bi mogli odlučivati koliko će novca domaćinstva morati polagati u blagajnu Medžlisa. Vjernici s tim nisu zadovoljni, a ponajmanje sa odlukom da im se oduzme i novac koji džematlije uplaćuju pred dušu umrlih, kao i sve druge dobrovoljne priloge. Medžlis bi po vlastitom Pravilniku džematima koji, recimo, po osnovu dobrovoljnih priloga prikupe 10 hiljada maraka, vraćao samo 10% – odnosno hiljadu maraka koje bi dobili tek nakon podnesenog zahtjeva. Kažu, taj novac su dosad koristili bez pravnih zavrzlama, a u isključivo potrebe džemata, kao što su određeni radovi ili popravci na džamijama i džematskim kućama.

Šta se krije iza ulaska A-SDA u svetu muslimansku instituciju

Članovi Izvršnog odbora

Arhitekt gore navedene centralizacije koja bi se trebala sprovesti u Cazinu je Said ef. Mujakić, glavni imam u Medžlisu Islamske zajednice koji je alfa i omega te institucije. Mujakić, kažu nam vjernici, ne bira sredstva kako bi stigao do svog cilja, što pokazuje i primjer sa početka ovog teksta kojim smo slikovito prikazali kako njegov utjecaj na imame dovodi i do prekida obavljanja vjerskih dužnosti. Međutim, Mujakić, koji kako sada stvari stoje, ne namjera odustati od svoje autonomne centralizacije, sve ovo radi uz blagoslov jedne stranke – A-SDA.

Dokumenti pokazuju kako je prije odlaska Mirsada Topčagića u Izvršnom odboru Medžlisa sjedilo 15 članova, od čega je njih četrnaest u dresu Stranke demokratske aktivnosti. Tako, primjera radi, pored Topčagića, na spisku se nalazi i aktuelni predsjednik Medžlisa – Haris Ćoralić. I on je, poput Topčagića, vjerovatno u sukobu interesa, obzirom da je izabrani dužnosnik koji sjedi u Gradskom vijeću. Mjesto u ovom odboru dobio je i aktuelni savjetnik gradonačelnika Nermina Ogreševića – Muhamed Samardžić, također A-SDA. Sebi je mjesto u odboru osigurao i Senad Dolić, aktuelni kandidat A-SDA na predstojećim izborima, lokalni privrednik koji je dugo godina blizak vladajućoj strukturi u Cazinu. Na spisku je i Rošić Suad iz A-SDA – šef službe za razvoj i poduzetništvo. Selvedin Ahmetašević je bivši direktor Unsko-sanskih šuma, kojeg je na tu poziciju postavila A-SDA, također je u IO, kao i bivši direktor Direkcije za ceste USK – Sanel Bajramović, također A-SDA. Prema spisku trenutnih članova odbora, izvlači se zaključak kako je samo Ibrahim ef. Kovačević iz džemata Slatina jedini član koji nije dio A-SDA.

Vahid ef. Ljubijankić, inače glavni imam u džematu Pećigrad, jedan je od onih koji sjede u Izvršnom odboru. Dobro upućeni tvrde da je Ljubijankić jedan od podobnih imama koji služi direktno Saidu Mujakiću, a nagrađen je prije nekoliko godina kupoprodajnim ugovorom za Škodu Octaviu koju mu je Medžlis prodao debelo ispod cijene. No o tome nešto više u drugim pričama.

Svi prisutni na sastanku složili su se u jednom – aktuelna centralizacija koju želi sprovesti glavni imam Mujakić je projekt koji služi Stranci demokratske aktivnosti. Tvrde kako ne vjeruju da će Medžlis transparentno trošiti višak novca koji ostane u blagajni, te smatraju kako iza svega stoji Nermin Ogrešević, gradonačelnik grada Cazina koji kao prvi čovjek A-SDA u novcu vjernika vidi i priliku za stranačke projekte.

A svoj projekt Mujakić sprovodi preko podbnih imama. Tako je , primjera radi, Crnčić Fikret – imam džemata Ljubijankići, jedan od onih koji su podobni i odgovaraju samo efendiji Mujakiću, nagrađen sa 3 hiljade maraka iz kase Medžlisa 2017. godine. A tamo gdje nepodobni dignu glas, uvode se povjereništva. Čovjeka od povjerenja Mujakić ima i u Stijeni, gdje je savjetnik gradonačelnika Ogreševića – Zulić Sanel, postavljen za povjerenika u džematu Podgredina. Nakon što je razriješen odbor, sa Zulićem su kao povjerenici postavljene još dvije osobe, a na brojne zahtjeve džematlija da se sprovede izbor džematskog odbora, odgovorni u Medžlisu, kao i povjereništvo, do današnjeg dana nisu reagirali. Razlog je, navodno, taj što će Medžlis u slučaju sprovođenja izbora sasvim sigurno ostati bez utjecaja na taj džemat.

U Islamskoj zajednici odlučuje i Ogrešević: Munir Duraković kumovao pomirenju i prenosio naredbe svog šefa

A da A-SDA itekako ima prste u Medžlisu, govori i podatak koji je iznesen na interesantnom sastanku održanom u prostorijama Javne ustanove „Komunalno-stambeni fond“ gdje je direktor Munir Duraković ugostio nekoliko vjernika iz džemata kojem i sam pripada. Znajući da se bliže izbori, Duraković je htio pomiriti dvije zaraćene strane traženjem kratkoročnog rješenja. I našao ga je. Kod svog šefa Nermina Ogreševića, za kojeg je Duraković pred džematlijama iz Koprivne tvrdio da je upravo on naredio da se stopira sprovođenje centralizacije do daljnjeg, kako bi se na taj način iznašlo rješenje ovog problema. Naravno, radilo se o „šarenoj laži“, klasičnoj navlakuši kojom se Ogrešević poslužio kako bi smirio pobunjene džematlije.

A da su prevareni, svjedoči i akt kojeg je Medžlis nakon tog sastanka uputio svim džematima i džematskim odborima u kojem je jasno navedeno da se u izborni proces unutar džemata i Skupštine mogu uključiti samo oni koji prihvate potpisati pristupnicu koju im je nametnuo Izvršni odbor. To u praksi znači da svi oni koji odbiju ovakav vid centralizacije vazifa, a nepotpisivanjem pristupnice, nemaju pravo da učestvuju kao birači a ni kao kandidati u izbornim procesima kao što su izbori unutar džematskih odbora ili Skupštine Medžlisa.

Odličan primjer nedemokratskog načina funkcionisanja je jedan cazinski džemat u kojem je na centralizaciju pristalo tek 20 domaćinstava. Oni su potom održali izbore za džematski odbor, predložili sami sebe a na kraju i izabrali sami sebe, jer predstavnici drugih 200 domaćinstava koji su odbili takvu vrstu prikupljanja članarina isključeni su iz svih demokratskih procesa. Vjernici iz tog džemata otkrivaju nam kako su predstavnici 20 domaćinstava koji sprovode sve odluke svi odreda članovi Stranke demokratske aktivnosti (A-SDA).

To je također pokazatelj kako se lokalna politika uvukla duboko u Islamsku zajednicu, a iz nje, kako sada stvari stoje, ne planira izaći – barem dok je tri miliona maraka koje bi vjernici trebali prikupljati kroz skupe vazife, odnosno članarine. Ali ono što ne ide u korist članova Stranke demokratske aktivnosti i njenih sivih eminencija su vjernici, tačnije velika većina njih, koji znaju da ovakav vid rasturanja i unošenja nemira u cazinske džemate vodi ka samo jednom – stvaranju moderne autonomije na koju nikad neće pristati…

Što je itekako jasno iz rečenice koju nam je ljutito uputio jedan od okupljenih džematlija: „Nećemo im dopustiti da unose razdor među nas, tako mi Allaha!“.

Financijski izvještaji otkrivaju puno, iako su ih u Medžlisu sasvim lijepo upakovali

Kako to obično biva, financijski izvještaji ovakvih institucija obično su predmet lijepog pakovanja, kako bi se prikrile brojne stavke koje, u ovom slučaju, vjernici ne bi trebali znati. A upravo nam oni otkrivaju kako je na stavku „Troškovi autorskih honorara i ugovora o djelu“ u financijskom izvještaju za prošlu godinu potrošeno skoro 148 hiljada maraka. Uvidom u izvještaj, nije jasno u što je Medžlis potrošio taj novac, međutim, sastanak u Komunalno-stambenom fondu nudi nekoliko mogućih opcija.

Prva je da u Medžlisu nešto vješto pokušavaju sakriti, a druga je da su zapravo zaista potrošili basnoslovne cifre na zabavu građana tokom obilježavanja dva bajrama u 2017. godini.

Htjeli smo znati u što je tačno potrošen taj novac. I nakon kratkog razmišljanja, Munir Duraković i drugi prisutni su nam kazali kako je novac potrošen na dva bajramska vatrometa, i da je to prava istina koja se krije iza ove stavke. Međutim, da li su nam slagali, to ne možemo sa sigurnošću reći“, tvrde nam okupljeni vjernici.

A Medžlis troši na puno toga. Ova institucija je od grada Cazina u periodu od 8 godina iz budžeta kroz grantove pojedincima inkasirala preko 140 hiljada maraka. Iz budžetske rezerve se za Medžlis plaćalo sve – službena putovanja imama, posjete džematima u drugim državama, pa čak i njihova odjeća, otkrivaju to dokumenti Gradskog vijeća za period proteklih 10 godina.

Vjernici se žalili Rijasetu, ali nisu dobili konkretan odgovor    

17. februara 2017. godine, članovi 22 džematska odbora iz grada Cazina, uputili su na adresu Rijaseta, reisu-l-uleme, Upravi za vjerske poslove i Udruženje ilmije u BiH zahtjev da se hitno poduzmu mjere i radnje iz njihove nadležnosti u cilju sprječavanja samovolje interesnih prijatelja – Mirsada Topčagića i Saida Mujakića, a u nepropisnom uvođenju centralizacije u džematima u gradu Cazinu. Također, 22 potpisana člana odbora tražili su da Rijaset po hitnom postupku izvrši reviziju utroška sredstava u cazinskom Medžlisu.

Međutim, do današnjeg dana po ovom pitanju nije urađeno ništa. „Rijaset ima samo jedan cilj – a to je da se sprovede centralizacija, na ovaj ili na onaj način. Upravo iz tog razloga nisu htjeli reagirati, iako su nam ranije slali reisovog izaslanika Ismaila Smajlovića. Čak ni on nije uspio zaustaviti samovolju u Medžlisu, pa ni nakon sastanka na kojem je utvrđeno da se po hitnom postupku sazove vanredna Skupština svih džemata i džematskih odbora, a proširena sa mutevelijama i blagajnicima, i na kojoj bi se raspravljalo o centralizaciji. Iako je ta odluka donesena jednoglasno, Mujakić i Topčagić su je kasnije tumačili kako je njima odgovaralo“, govori jedan od vjernika koji smatra da reis zaista po hitnom postupku mora zaustaviti namjere sprovođenja autonomne centralizacije: „Reis mora što prije reagirati, inače će u Cazinu doći do ogromnih problema u džematima. Bojim se to i reći, ali postoji velika mogućnost da će doći do neizlječivog razdora među nama vjernicima!“

Mujakić i Topčagić su, iako je jednoglasno usvojeno da se u roku od mjesec dana sazove vanredna Skupština, vjernicima kasnije tvrdili da je na prethodnoj Skupštini utvrđeno da Izvršni odbor odluči o sazivanju vanredne sjednice, što je, tvrde vjernici, notorna laž.

A Rijasetu, kao što smo već rekli, nije u interesu rješavati ovaj problem, već sprovesti centralizaciju na bilo koji način, pa čak i preko leđa vjernika. Razlog je taj što Rijaset želi potpunu kontrolu nad stotinama miliona maraka, te ogromnom imovinom, što pokazuje i podatak da su sve džematske svojine u zadnjih nekoliko godina uknjižene upravo na Rijaset i Medžlis bez jasnih naznaka o svojini džemata. Međutim, centralizacija u cijeloj BiH još uvijek nije poprimila svoj zamišljeni oblik. Potvrdio je to i izaslanik Smajlović koji je na pitanje cazinskih džematlija kazao kako je centralizacija u Bosni i Hercegovini sprovedena u tok 5% džemata.

A to što Islamska zajednica u ovom trenutku ne želi djelovati protivno Medžlisu u Cazinu, predstavlja ogroman problem za pravni poredak te institucije. Naime, sam vrh Medžlisa u Cazinu je kršio normativne propise IZ-e tako što su mimo znanja Skupštine i džematskih odbora izglasavali i donosili odluke i akte, poput Pravilnika o članstvu i članarini, Pravilnika o načinu vođenja porto blagajne za članarinu i Uputstva o primjenika Pravilnika o članstvu i članarini.

A Medžlis svoje vjernike ne želi slušati. Dosad na čelu sa Saidom Mujakićem, tvrde oni dobro upućeni, nije usvojen niti jedan prijedlog džematskih odbora na temu centralizacije. A oni koji su se usudili progovoriti, osjetili su moć Saida Mujakića koji im se osvetio represivnim mjerama. Vjernike se čak svojevremeno pozivalo i na razgovore u policijsku stanicu a po prijavama Medžlisa, jer su, kako sami kažu, digli glas protiv nezakonitih radnji unutar ove institucije.

Stoga i ne čudi da je velika većina vjernika deklarativno odbila plan cazinske centralizacije. Mnogi tvrde kako postoje određene pretpostavke da je u Cazinu samo 5% džematlija odlučilo potpisati pristupnicu, što je podatak koji Medžlis krije od javnosti. Pokušaj privatizacije ove institucije zasad je ostao upravo na tome – pokušaju, ali vrijeme će pokazati da politički utjecaji nisu dovoljno jaki da bi se vjernicima oduzelo ono što su desetljećima gradili.

A njima zasad ostaje samo vjera u Boga, nada u bolje sutra i želja da se depolitizacijom svete vjerske institucije dođe do rješenja kojim bi se prestao unositi razdor među njih, te da se u što skorijem roku prestane sa pljačkom ionako osiromašenog krajiškog stanovništva.

NAPOMENA: Ovo je prva priča u serijalu o Medžlisu Islamske zajednice u Cazinu. Uskoro ćemo obraditi priče o podobnim imamima, uništavanju džemata, smjenama džematskih odbora, postavljanju podobnih povjerenika i brojne druge teme.

Oznake