Cazin Uhljebi

Sandi Salkić i Vesna Samardžić novi uhljebi na teret budžeta

Nakon naših priča o „namjenskom zapošljavanju“ unutar organa uprave grada Cazina i namještanju konkursa za Ermina Beganovića (A-SDA), došli smo do informacija da je Nermin Ogrešević potpisao nova zapošljavanja, a ovaj put na poziciji stručnog saradnika za poljoprivredu. Opet su zaposleni ljudi bliski vladajućoj strukturi koji su, između ostalog, direktno učestvovali i u predizbornom i izbornom procesu A-SDA na općim izborima održanim u oktobru ove godine…

Konkursom je obezbjeđeno mjesto za još jednog člana A-SDA – Sandija Salkića, koji je na opće izbore ove godine izašao kao kandidat te stranke za Skupštinu Unsko-sanskog kantona. Salkić, koji je u međuvremenu imenovan ministrom za boračka pitanja u Vladi USK, zaposlen je kao viši stručni suradnik za poljoprivredu pri Službi za poljoprivredu grada Cazina. Na ovaj način je Salkiću, između ostalog, osigurano radno mjesto koje će ga čekati nakon moguće smjene aktuelne vlade.

A u tome što će podobni uvijek obavljati poslove sposobnih, ili će barem imati prednost nad njima, u gradu Cazinu očito ne vide ništa sporno. Broj uposlenih po Službama kriju vješto kao zmija noge, a podatak da su od 2012. do 2018. godine plate troškova zaposlenih u organima uprave grada Cazina povećane za više od pola miliona maraka, dovoljno govore za sebe.

Međutim, Salkić i Beganović o kojem smo pisali u našim ranijim pričama, nisu jedini novouposleni u organima uprave. Svoje mjesto na poziciji „stručnog saradnika“ u ranom postizbornom periodu našla je i Vesna Samardžić, donedavno uposlenik Javnog preduzeća „Vodovod“. I ona je, kao i Salkić, dio Stranke demokratske aktivnosti, što je, čini se, porodično zanimanje. Njen suprug je Said Samardžić, bivši savjetnik gradonačelnika Ogreševića i bivši direktor Čistoće, kojem je grad Cazin poklonio i novoformiranu „Službu za unutarnju zaštitu i zajedničke poslove“, gdje Samardžić obnaša funkciju „šefa“.

Time se nastavlja trend nagrađivanja uskih saradnika gradonačelnika Nermina Ogreševića i njegovog šefa Rifeta Hozanovića.

To su moralne nakaze koje su prihvatile sveopću laž da se ovdje može uspjeti samo pogodovanjem određenim političkim skupinama, i na taj način sami sebe uvjeravaju kako njihov čin nepotizma ne odudara od društvenih normi zdravog sistema. Takvih je najviše i zaista se ne sjećam kada je zadnji put u organe uprave ili neko javno preduzeće zaposlen neko ko nije imao tu takozvanu „vezu“, što je zaista poražavajuće“, tvrdi nam jedan namještenik koji zarad vlastite sigurnosti ne želi izlaziti u javnost svojim imenom.

Oni će jedni druge hrabriti, tapšati po ramenima, govoriti kako je sve u redu, uvjeravati ih da su tu poziciju zaslužili, jer znaju da će jednog dana na isti način morati pravdati sebe ili svoje dijete, ili to pak rade jednostavno zato što moraju. A oni koji ne vide interes u orgijanju nad budžetom imaju samo dvije mogućnosti – pokušati u privatnom sektoru, gdje opet nerijetko uspijevaju isključivo oni bliski vladajućima, ili napustiti Bosnu i Hercegovinu.

I Salkić i Samardžić su na mjesta stručnih saradnika postavljeni po osnovu konkursa objavljenog 27. juna ove godine, preko kojeg je zaposlen i ranije spomenuti Ermin Beganović. Ove odluke o novim zapošljavanjima kontradiktorne su odluci o zabrani zapošljavanja koju je donijela nova Vlada Unsko-sanskog kantona na čelu sa premijerom Mustafom Ružnićem (A-SDA).