Cazin Uhljebi

Financijska dubioza Unsko-sanskog kantona

Mnogobrojne beneficije koje su zakonskim okvirima date u ruke rastrošnih Vlada koje su vodile Unsko-sanski kanton, dovele su do financijske dubioze ovog kantona a to se najbolje ogleda u visokim platama, prekomjernom broju zaposlenih, brojnim službenim vozilima i vozačima, rasipanju novca na čestitke, vjerske zajednice i usluge restorana. Unsko-sanski kanton u ovom trenutku ima preko 80 miliona maraka duga po osnovu pravosnažnih presuda, akumulirani deficit veći od 70 miliona maraka i preko 5.500 zaposlenih…

Općinski sud u Bihaću je 22. marta 2007. godine donio prve presude u korist 12 zaposlenih budžetskih korisnika koji su tužili Vladu USK zbog neizmirenih obaveza. Tim presudama, budžet kantona opterećen je za skoro 20 hiljada maraka, nakon čega je krenuo masovni trend kolektivnih tužbi protiv Vlade Unsko-sanskog kantona. Po osnovu skoro 10 hiljada presuda, kanton je u ovom trenutku, ne računajući zakonske zatezne kamate u iznosu od 12%, dužan preko 80 miliona maraka. To je breme koje je na leđa ovdašnjeg naroda bacilo nekoliko stranaka, a u najvećoj mjeri SDA i SDP. Saniranje ovih dugovanja, i unatoč navodnom dogovoru o odricanju od sredstava proizišlih iz zateznih kamata, trajalo bi najmanje 20 godina. A vrijeme je to koje kanton u ovom trenutku nema na raspolaganju, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da se zbog masovnog egzodusa i otvorenog evropskog tržišta rada mnogi odlučuju na odlazak iz BiH. Za 20 godina, tvrde demografi, ovaj dio Bosne i Hercegovine mogao bi ostati bez najmanje 30 hiljada ljudi. To je problem koji je davno mogao biti spriječen da su vlastodršci, umjesto masovnog uhljebljivanja, maćehinskog odnosa prema budžetu, radili u korist naroda. Sada, problem nije rješiv. U Bosnu i Hercegovinu se više niko ne želi vratiti, ali iz nje svi, i to s velikim razlogom, žele otići.

Realni sektor u ovom trenutku nije u stanju privlačiti radnu snagu, jer i oni koji ne žele otići, obično se baziraju na stranačko uhljebljivanje u javne institucije i preduzeća, zbog čega je Unsko-sanski kanton, pogođen ambicijama uhljeba SDA i SDP-a, danas na samom rubu propasti.

Međutim, kada govorimo o masovnom zapošljavanju na teret budžeta, glavni problem koji se veže uz stranačko uhljebljivanje su financije. 2006. godine iz budžeta Unsko-sanskog kantona je na plate, doprinose i druge troškove namještenika i uposlenika isplaćeno 132,6 miliona maraka. Samo deset godina kasnije, Vlada USK je na lična primanja potrošila 192,6 miliona maraka – odnosno 60 miliona više nego 2006. Maćehinski odnos prema budžetu Unsko-sanskog kantona najviše se osjetio povećanjem broja uposlenih uhljeba. Kako bi se financirao neodrživi aparat, kojim su SDA i SDP hranili svoje podobnike, nerijetko su vlade ove dvije stranke živjele na račun domaćih i stranih bankarskih zelenaša, a ponajviše Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Usporedbe radi, pomenute 2006. godine USK nije isplatio niti jednu marku po osnovu kredita, dok je samo 10 godina kasnije iz budžeta raznim bankama isplaćeno preko 7 miliona maraka sa kamatama. Ali, i unatoč brojnim zaduženjima, ali i budžetskim deficitima, koji će na kraju ove godine iznositi skoro 15 miliona maraka, zapošljavanja su se nastavila.

Ipak, nisu samo paraziti u obliku uhljeba jedini problem za budžet USK. Razne vlade, njihovi mandatari i uposleni po brojnim ministarstvima, na nepotrebne stvari su samo u posljednje četiri godine potrošili milione maraka.

Tako je, u gore navedenom periodu, na obavezna osiguranja vozila (40 hiljada), kasko osiguranja (48,4 hiljada), tehnički pregled (7,6 hiljada), pranje vozila (17,6 hiljada), gume (48,7 hiljada) i redovno održavanje i servisiranje (67,4 hiljade), potrošeno oko 230 hiljada maraka. Time je beneficija službenih vozila jedna od najskupljih za ovaj kanton, pogotovo ako uzmemo u obzir da se u istom periodu na gorivo potrošilo oko 100 hiljada maraka, a broj vozača i visina njihovih bruto plata u ovom trenutku je nepoznata. Međutim, automobili kao luksuz koštali su građane Unsko-sanskog kantona u posljednje četiri godine najmanje pola miliona maraka.

Izdašni su u Vladi Unsko-sanskog kantona bili prema firmi Dibs98, kojoj je u istom periodu za reklamne panoe, na kojima su obično čestitke povodom praznika i značajnih datuma, isplaćeno preko 27,5 hiljada maraka. Malo više se trošilo na „gotivu“, pa su Vlada i razni ministri i njihovi pomoćnici u četiri godine na reprezentaciju, putovanja i restorane potrošili preko 50 hiljada maraka.

Po 200 hiljada maraka su u tom periodu potrošili razni premijeri i sama Skupština Unsko-sanskog kantona i to preko budžetske rezerve. 400 hiljada maraka koštali su nas razni projekti bez imalo značaja, putovanja udruženja, održavanje manifestacija, doktorski i magistarski radovi, a ponajmanje značajni projekti, ili ne daj Bože zakonska potrošnja budžetske rezerve.

Definitivni pobjednik u otimanju budžetskih sredstava su vjerske zajednice na čije je račune u samo četiri godine isplaćeno ukupno 840 hiljada maraka. Skoro 800 hiljada maraka je u tom periodu isplaćeno i na račune političkih partija koje djeluju u sastavu Skupštine Unsko-sanskog kantona, a kroz grant za parlamentarne stranke.

Obzirom da su od rata prošle 23 godine, uštede su se mogle ostvariti i ukidanjem Ministarstva za boračka pitanja, čiji cjelokupni rad u ovom trenutku raspodjelom može preuzeti nekoliko drugih resora, čime bi se uštedile dodatne stotine hiljada maraka. Milioni maraka su se mogli uštediti smanjenjem plata, ukidanjem izbornog predmeta „Vjeronauka“ iz svih škola u Unsko-sanskom kantonu, kao i ranijim zaustavljanjem uhljebljivanja i stranačkog zapošljavanja.

Milioni maraka potrošeni su i u vremenu kada je funkciju premijera kantona obnašao Hamdija Lipovača. Za vrijeme vladavine SDP-a, zabilježeni su najveći deficiti i najveća stranačka zapošljavanja.

Financijska dubioza u kojoj se Unsko-sanski kanton trenutno nalazi vrlo vjerovatno nikad neće biti sanirana. Razlog je to više da napustite Bosnu i Hercegovinu, a uhljebe i njihove nadređene dovedete u situaciju da jedni drugima više ne mogu pomoći. Jer svaka marka poreza koju uplatite u kase kojima upravljaju megalomani i kriminalci, marka je za propast ove države.